Mirko i Ivana Dogas

Mnoge dane svoga zivota covjek bi najradije prespavao, izbrisao iz svoga
zivota i jednostavno zaboravio. Sreca je sto takvih dana nema puno. Mnogo su bitnji, mnogo su drazi, i mnogo se cesce spominju oni drugi, koji zivotu pricinjavaju zadovoljstvo i kojih se uvijek sa radoscu sjecamo. Jedan od takvih sretnih dana, mozda i najsretniji, je dan vjencanja. Nedavno su clanovi, igraci i
predsjednistvo N.K. Hajduka dobili pozivnicu od svoga golmana Mirka da svojim prisustvom uvelicaju proslavu dana vjencanja sa svojom izabranicom Ivanom. Jednom takvom dobrom momku kakav je nas Mirko (prijateljski i sportski gledano) nismo mogli reci da necemo doci, jer to on nije zasluzio. Na zalost, zbog igranja reprezentacije nismo bili prisutni na svetoj misi. Nadam se da ce nam to Mirko oprostiti jer bi vjerovatno i sam ucinio isto. Jedan dio momcadi smo morali poslat na turnir pa smo i tu bili ostecenji, ali opet se nasao dovoljan broj igraca da Mirkovu i Ivaninu svadbu svim drugim kvalitetima ( )
samo ne igrackim na sto bolji nain uljepsaju. A utakmicu koji su momci odigrali na Mirkovoj svadbi bila je fenomenalna. Pocetak utakmice kao i svaki prethodni, oprezno ispitivanje terena, snage protivnika, a kraickom oka gledalo se na reagiranje suca. Sto je utakmica odmicala dalje Hajduk je preuzimao inicijativu i selio se na protivnicko polje. Moram napomenuti da su pojedinci naletili na tvrdog protivnika i svaki kontakt sa loptom (pivom) bio je kaznjen nekorektnim udarcem ispod stola u cjevanicu. Sva je sreca da je veci dio ekipe svoje protivnike neutralisao svojim znanjem i vjestinom tako da smo cijelu utakmicu imali loptu (rakiju) u nogama i inicijativu na terenu.Moram pohvaliti momke na nesebicnom zalaganju, na pozrtvovnosti kakva se rijetko vida. Dovoljno je reci da su igraci sami trcali po lopte kad jedna izduva, cime su svoje zalaganje odradili do maksimuma. Akcije su tekle svojim redosljedom, od libera Bjelke do branica Vekija, da bi na sredini terena Vito i Mrki preuzimali odgovornast za raskosnost hrvatskog nogometa i dijelili lopte cas na krilo do Ljube, ili u spicu do Ilije.
Moja ocjena: cista petica! Znamo da Mirko zbog obaveza nije mogao pokloniti
puno vremena svojim suigracima, inace bi svoju momacku noc gdje je morao poredane meksicke lopte (a one su zestoke) braniti jednu za drugom,
vjerovatno nastavio sa svojim prijateljima.
Svemu dode kraj, pa i ovoj lijepoj festi na kojoj su nas Mirko i Ivana
izvaredno ugostili. Cast je Hajduku pozeliti srecu svom clanu, svom suigracu, svom djetetu.
MIRKO !
Hajduk ti zeli najvecu srecu sto se pozeliti moze, lijep zivot, fin brak,
puno djece!
Nadamo se da cemo jos puno lijepih dana i godina provesti zajedno.

TVOJI BILI

Slika sa vjencanja Jure i Danijele Mitrovic