Bila
Noc 2005
Bila
Noc odrzana je 29.01.2005 u katolickoj crkvi u Urdorfu.
Na zabavi poslije mise nastupao je duo "MIRAKUL" iz
Züricha.
>>
Slike
Dio
jedne stare kineske izreke kaze „Ako zelis biti sretan
jedan dan - napij se.“ Ako zelis biti veseo jedan dan
- dodi na Hajdukovu „Bilu noc“.
To
je jedan poseban dozivljal gdje covjek osjeti svu ljepotu postojanja
„Bile
noci“, njenu velicanstvenost i vjeru Hajdukovih ljudi
i njegovih prijatelja u svoj klub. Bila noc je bila, i ostati
ce simbolom vjere, simbolom ljubavi i jedinstva svih njenih
pokoljena. Imena necu spominjati, da li su to radnici, konzuli,
novinari ili knjizevnici, ove su noci bili svi jedna obitelj,
Hajdukova obitelj.
A ta Hajdukova obitelj prvo je prisustvovalo svetoj misi cime
je oficijalno i pocela tradicionalna festa “Bila noc”.
Poslije slavlja svete mise sa novim svecenikom u nasoj misiji
(a vec smo doznali da voli balun) prelazimo put do sale koristeci
ga za pozdrave starih dobrih prijatelja sa ustaljenim rijecima
“Vidimo se u sali!”.
U sali se trazila stolica vise. Maksimalna popunjenost je dokazala
da ni rodendani (a imali smo ih veceras) niti neki drugi razlog
nisu mogli prijatelje Hajduka odvesti negdje drugo. Pozdravnim
govorom i programskim uvodom bile su odrijesene ruke glazbenika,
majstora svojih zanata, cime je pocelo zagrijavanje i uvod u
dobro raspolozenje. Da bi raspolozenje bilo na zaista dobrom
nivou potrudili su se nasi kuhari spremajuci nam poznate specijalitete
domace nam kuhinje. Neumorni i zaljubljeni u svoj posao udovoljavali
su zeljama gostiju spremajuci pasticadu, rizoto, pecenje, skoljke
a i za one najmlade njihov omiljeni hot-dog.
A kakva bi to bila Hajdukova festa da se ne spomene i simbol
Dalmacije - velicanstveni prsut. Kod nas je to u klubu ono usputno,
normalno, bez toga se ne moze ni pripovidati. A tamo gdje ima
takav izbor, gdje trbuh ne moze pozaliti da je ostao prazan,
normalno je da se to mora zaliti dobrim vinom koga su domacini
otvarali velikodusno i nesebicno.
A onda je pocela pjesma, i sa njome i izliv osjecaja vjernosti
i ljubavi svome klubu. Pjevala su djeca, mladi i stari spojeni
u jednu generaciju, u jednu veliku obitelj ciji i otac i majka,
brat i sestra, i prijatelji i gost imaju jednu zajednicko sveto
ime HAJDUK.
Isla je povorka razdraganih ljudi duz citave sale praveci vlaka
srece kojim su dokazali puteve jedinstvenosti, njihovu cvrstinu
i stabilnost. Ti putevi koje Hajduk gradi vec dvadeset i tri
godine ovdje u Zürihu postali su utabani, jaki i otporni
na sve nedace, postali su simbolom vjere i ljubavi postali su
svjetionikom koji pokuzuju “Hajduk je tu”. Svaka
nova pjesma, novo odusevljenje, nova erupcija radosti. Srca
nam kucaju jace, ruke su u zraku. Voljene nam pjesme nikad dosta.
Plesalo se, igralo se, pjevalo se!
Boze, koji smo mi bezgrijesnici da zasluzujemo takvo nesto.
Mozda za to sto imamo vjeru, imamo svoje postenje, imamo svoju
ljubav, imamo svoj svjetionik.
Mozda, sto u nama nije bilo ni najmanje klice nevjerstva i neiskrenosti,
sto svima smijemo pogledati u oci i pruziti mu ruku prijatelja,
reci mu rijeci koje odzvanjaju ljudskim vrlinama i toplotom.
U jednoj takvoj atmosferi nikome nije bilo jasno da svemu dodje
kraj, pa i ovome nasem druzenju. Svima nam je bilo zao napustiti
ovu festu, no, Hajduk nije jedan dan i jedna godina. Hajduk
je tu, Hajduk je svugdje u svitu. Hajduk je na poslu, u crkvi,
na stadionu, on je u nasem zivotu a sa njime i njegova "Bila
noc" i ljudi vezani uz njega.
"Hajduk zivi vjecno"
Zelio bih se zahvaliti svim gostima koji su uvelicali nasu festu
i onima koji su materijalno i na bilo koji drugi nacin pomogli
klubu. Sa Hajdukom sam obisao i prozivio mnogo toga. Sljedeci
moj kolodvor je Cista Provo.
Hvala Vam
Vidimo se slijedece godine
S. Rados
